[:hr]Kako razgovarati sa starijima u vrijeme krize (a i inače)[:]

two-adult-women-beside-each-other-3768114

[:hr]Bette Davies: „Starenje nije za mekušce“

Nakon što smo svladali osnove pružanja pomoći starijima (tekst potražite na linku), možemo krenuti korak dalje i pozabaviti se pitanjem kako komunicirati sa starijima.

Početak je jednostavan: kada govorimo o načinima ponašanja u krizi, o svim Uputama izdanim od Stožera civilne zaštite, komuniciramo jasno, direktno i nedvosmisleno, bez obzira na dob. Kada razgovaramo o bilo čemu drugome, stvar postaje složenija.

1. Osobe starije životne dobi su dobna skupina s najviše individualnih razlika među sobom te na temelju godina ne možemo pretpostavljati ama baš ništa. Naprimjer, Papa Franjo i Robert Redford su vršnjaci. U istu skupinu spadaju Keith Richards i Joža Manolić. Ono što im je većinom zajedničko je da zakonski i logički spadaju u ranjivu skupinu stanovništva te im je zajednički proces prilagodbe na posljedice starenja. Zajedničko im je da su na našim prostorima preživjeli najmanje dva društvena sistema, industrijalizaciju i informatizaciju, hippie pokret i najmanje jedan rat. Zajedničko im je da su se u većini susreli s gubicima roditelja i radnog statusa. I zajedničko im je nošenje s predrasudama i stereotipijama o starenju.

2. Najučestalije stereotipije su kako ljudi s godinama slabije pamte i teže uče, a postaju emocionalno topliji i duhovniji. Stereotipije su i razmišljanja „kako slatka starica“ ili „koji čangrizavi starac“. Pa bi sljedeći preduvjet komunikacije bio susresti se sa sobom i preispitati vlastite stavove i strahove od starenja i smrti. Osvijestiti ih. Osvještavanje i prihvaćanje svojih stavova i strahova od starenja pomaže nam u lakšem razgovaranju sa starijima. Ok je imati ih. Čak je ok reći „to nije za mene“. Nešto drugo jest. Nismo zbog toga loše osobe.

3. Spomenuli smo preživljene ratove i režime. Dakle, govorimo o ljudima koji imaju što reći. I žele to reći. Strpljivost i vrijeme slušača su bitni. Uz fleksibilnost za promjenom teme, ali i fleksibilnost za vraćanje na temu. Moguće je produljeno vrijeme odgovaranja, a moguće su i teškoće sluha. Budite strpljivi i spremni na visoku narativnost starijih osoba.

4. Jednako kao i za druge dobne skupine postoje neka opća pravila komunikacije – slušajte, pa opet slušajte, pa provjerite jeste li dobro razumjeli i tek onda reagirajte. Pametujte ili savjetujte ako je kriza i ako vas osoba to traži. Sada je vrijeme krize, znači upozorenja „ne otvarajte nepoznatima“, „ne izlazite van“ su dobrodošli. Savjetovanje „što bi trebali jesti u svojim godinama“ nije.

5. Postoje neki prepoznati rizici za uspješnu komunikaciju sa starijima, pa hajdemo redom. Starijim osobama, u globalu, titule i zvanja nisu samorazumljivi izvori kompetencija i povjerenja (osim možda kad pričamo o liječnicima). Starije osobe su se nagledale svega i svačega, pa vam neće vjerovati samo zato što mislite da bi vam trebalo vjerovati. S druge strane, skloni smo lakše razviti povjerenje s osobama s kojima dijelimo zajedničko iskustvo i to nam olakšava komunikaciju. Sa starijima je stvar kompleksnija jer mlađi nemaju zajedničko iskustvo sa starijima. Osim sadašnje situacije koja je dobra točka stvaranja zajedničkog iskustva i mogu ga stvoriti slušajući, slušajući i slušajući i pokušavajući razumjeti teškoće u kojima se osoba nalazi.

6. Postoje još neki oblici komunikacije sa starijima koje u najboljoj namjeri možemo koristiti, mada su zapravo štetni te ih valja osvijestiti i pokušati izbjeći – viši i glasniji ton govora kada nije potrebno, simplificiranje rečenica, naglašavanje pojedinih riječi, razgovaranje kao da razgovaramo s djetetom, npr. „Joj kako ste mi slatki danas“ (dva režima, najmanje jedan rat.) i slični oblici patronizirajućeg govora („Za vaše dobro biste trebali…“). Ovdje spadaju i poruke koje pokušavaju stvoriti instant zajedništvo (“Kako smo danas?” umjesto „Kako ste danas?“ jer ja mogu biti ovako, a vi onako).

7. I za kraj malo jednostavnih i konkretnih stvari. Izrazi kao „bako“, „djedice“ i slično nisu primjereni. „Zlatna dob“ i slična patroniziranja jednako nisu od velike koristi. Govorimo o osobama koje imaju svoja imena i prezimena i lijepo je oslovljavati ih njima. Govorimo o generacijama koje cijene lijepo ponašanje, a imaju dovoljno iskustva da ga lako razlikuju od ukočenosti. To ne znači da će vam to i reći. Ali će primijetiti. Bolje od vas. Sjetite se i usporedite svoja iskustva s mlađima od vas.

8. Kada postavite pitanje dajte dovoljno vremena za odgovor. Strpljenje i slušanje su ključni. Najkraće rečeno, sa starijima komuniciramo jednako kao i sa svim ostalim dobnim skupinama uvažavajući iskustvo koje imaju iza sebe, a koje ćemo mi mlađi tek imati.

I ne zaboravite, STAROST JE CILJ. Do nje dolaze sretni i uporni. U sadašnjoj krizi dodale bismo da će je s većom vjerojatnošću doživjeti oni koji slijede upute Stožera civilne zaštite. Ostanite doma.

Još jednom za kraj naglašavamo, ako razgovaramo o uputama Stožera civilne zaštite, komuniciramo jasno, nedvosmisleno i direktno.

Autorice:

Ivana Bandić, magistra psihologije, Društvo za psihološku pomoć
Sanja Radica, prof. psihologije, Zaklada Zajednički put[:]