O.K. je biti tužanO.K. je biti tužan

Autor: Guni Martin

Ilustracije: Kuno Pape

Prijevod: Vesna Arsovski

Godina tiskanja: 1997

Jezik: Hrvatski

ISBN: 953-6353-06-7

Format: 24 cm; 48 strana; ilustracije

Naklada: 1000 primjeraka

RASPRODANO!

Sadržaj:
Predgovor hrvatskom izdanju; Uvod; Zozo Zec i suncokret; Kad sam bila mala djevojčica; kada je David tužan.

U nizu izdanih knjiga Društva za psihološku pomoć ova knjiga iskače jer na prvi pogled nije namijenjena odraslim pomagačima. Ona je knjiga za djecu koja su se susrela sa smrću ili nekim drugim gubitkom. Suočiti se s djetetom koje tuguje i pati posebno je teško jer nas ono više nego bilo što drugo suočava s našom vlastitom bespomoćnošću i ruši sliku zaštitnika i sigurnih vodiča kroz život. Da bismo izbjegli vlastiti i djetetov osjećaj bespomoćnosti i boli, mi ih “zaštićujemo” tako da o gubitku ne govorimo ili ih tješimo riječima “Nemoj plakati, sve će biti dobro, trebaš biti hrabar”. Tako poručujemo djeci da ne trebaju biti tužna i da to što jesu tužna nije u redu. Na taj način pred njih, u teškom trenutku prilagodbe na gubitak, stavljamo još jedan težak zadatak – kako da se nose sa svim tim osjećajima sasvim sami i tajno. Tugovanje je prirodno liječenje i zato ga je važno podržati.

Ovom knjigom htjeli smo upozoriti da djeci treba dati otvorenu i iskrenu podršku u tugovanju. I ne samo to. Razumijući i poštujući razloge zbog kojih odrasli najčešće nisu spremni i ne znaju kako pružiti takvu podršku, odlučili smo ponuditi ovu jednostavnu i iskrenu knjigu njima kao putovnicu koja će im pomoći da prijeđu Rubikon straha i nesigurnosti i uđu u svijet dječje tuge. Ona može poučiti odrasle (pomagače, djedove i bake, roditelje) kako razgovarati o smrti i gubicima, kako se iskreno, otvoreno i s prihvaćanjem prepustiti prirodnom procesu tugovanja djece i nas samih. Kao u mnogočemu, i ovdje možemo učiti od djece i s djecom ako im dopustimo da nas svojom prirodnošću vode i pokazuju nam kako da se brinemo o njima.

“O.K. je biti tužan” je jednostavna i iskrena dječja knjiga s pjesmama u prozi o Suncokretu koji je uvenuo, njegovom prijatelju Zozi Zecu koji je bio jako tužan i osamljen i mudroj Sovi koja je strpljivo i nenametljivo brinula o njemu, o Davidu i njegovoj baki koja je još kao mala naučila gutati tugu od čega ju je bolio želudac. Osim jednostavnih ilustracija u knjizi je predviđen prostor u koji dijete – vlasnik knjige crtajući i pišući može izraziti svoje osjećaje i misli. Kolege (psiholozi, socijalni radnici, odgajatelji) koji su koristili ovu knjigu posvjedočili su da im je pomogla da se maknu s mrtve točke u radu s tugujućom djecom i to ne samo u individualnom pristupu, nego i u grupnom radu, čak i u predškolskom uzrastu.

Silina ratnih stradanja i gubitaka nagnala je nas pomagače da sustavnije brinemo o djeci koja tuguju. Ova knjiga prilog je takvoj brizi, no vjerujemo da će pomoći odraslima i djeci i u susretu s drugim životnim gubicima.