U kontekstu pandemije koja hara, psihološka uznemirenost u populaciji je očekivana pojava. Kad razmišljamo o tome kako si pomoći pri smanjenju uznemirenosti, anksioznosti i depresivnih misli, jedan način je, između ostalog, da pratimo što medicinska struka kaže o ovoj temi. Među informacijama koje medicinska struka navodi kao činjenične je i informacija da su osobe starije životne dobi rizičnije da se zaraze koronavirusom, odnosno da je virus puno smrtonosniji za njih nego za mlađe. Određen dio populacije odahne kada ovo čuje jer nisu među starijima te se nadaju da će, ako se i zaraze virusom, proći bez većih negativnih posljedica.
Mi „mlađi“ se zapravo tješimo činjenicom da su stariji ugroženiji. A onda se postavlja pitanje u čemu ti stariji nalaze utjehu u ovoj „ludnici“ koja vlada na svakom koraku? Postavlja se pitanje kakav je njihov misaoni tijek i koji su to osjećaji koji prate te misli? To možemo pretpostavljati, a i pitati njih – pitati kakav je osjećaj kad si izložen samo bombastičnim vijestima prema kojima ti se sugerira ostati doma, ostati bez svih svojih vanjskih aktivnosti de facto preko noći, ne moći provjeriti istinitost svih informacija (u situaciji kada se manje koriste internetom od radno aktivnog stanovništva), ne moći procijeniti koliko će to trajati i zapravo ne moći planirati ništa nego samo biti doma.
Kad spominjemo osobe starije životne dobi, često ih zamišljamo kao homogenu skupinu ljudi sa sličnim problemima, izazovima, navikama, bolestima i slično. Koja greška. Ti ljudi, sa svim svojim genetskim predispozicijama, životnim iskustvima, životnim traumama, raznim obiteljskim, socijalnim i radnim ulogama i prilagodbi na iste i inim, nisu bili nikad različitiji međusobno nego su sada. Također, produljivanjem životnog vijeka produljuje se i taj period starosti pa među osobe starije životne dobi svrstavamo i 65-godišnjaka koji je još uvijek radno aktivan, socijalno aktivan, željan učiti nove stvari i upuštati se u nove avanture kao i 100-godišnjaka smještenog na stacionarnom odjelu doma za starije, kompletno ovisan o drugim osobama u pogledu zadovoljavanja osnovnih fizioloških potreba. Također, osobe starije životne dobi razlikuju se međusobno i po socio-ekonomskom statusu, stupnju obrazovanja, tome žive li na selu ili u gradu, žive li same ili s obitelji i po mnogim drugim karakteristikama.
Za potrebe ovog teksta osvrnut ćemo se na podjelu 1) žive li stariji ljudi sa svojim obiteljima, 2) žive li sami, ali u blizini svojih obitelji ili 3) žive sami, odvojeni od obitelji. S obzirom da je potonja skupina izložena najvećim rizicima za mentalno zdravlje (a i fizičko), u nastavku dajemo neke smjernice kako im kao članovi obitelji možete olakšati ovaj specifični period, a usuđujemo se kazati i spasiti život:
1. Prije svega bismo Vas uputili na smjernice nadležnih institucija koje se tiču ostvarivanja fizičkog kontakta s drugim ljudima, prvenstveno Stožera civilne zaštite RH (https://civilna-zastita.gov.hr/Odluka-mjere ograničavanja društvenih okupljanja.pdf i drugih odluka), Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (https://www.hzjz.hr/Stariji-i-ostali-osjetljivi-na-koronavirus-2.pdf) te Hrvatskog crvenog križa čije upute prenosimo na dnu ovog teksta.
2. Upućujte ih da, sukladno odredbama spomenutih institucija, ostanu doma i ne izlaze.
3. Kad vidite da se u kojekakvim člancima preporučuje smanjenje socijalnih kontakata, zamijenite riječ „socijalnih“ s „fizičkih“. Socijalni kontakti su nam svima trenutno prijeko potrebni!
4. Svakako obiđite starije ljude, sukladno uputama, što je moguće češće ili pokušajte osigurati da ih netko drugi obiđe, vidite kako su i osigurajte im potrepštine za život. Otiđite u trgovinu i ljekarnu umjesto njih.
5. Ako Vi osobno niste u mogućnosti osigurati im potrepštine za život, pronađite u lokalnoj zajednici tko može – Gradska društva Crvenog križa, Caritas, zaposlenici i volonteri iz udruga koji pružaju ovakvu vrstu pomoći…
6. Ostvarujte svakodnevne telefonske kontakte s njima – pokažite da Vam je stalo, pokažite da brinete i da nisu sami.
7. Potičite ih da se telefonski čuju s drugim članovima obitelji, prijateljima, poznanicima, kolegama iz društava čiji su članovi i sl.
8. S obzirom na to da trebaju biti doma 24 sata dnevno, razmišljajte kako im možete pomoći da ispune to vrijeme. Možete im ponuditi križaljke, knjige i časopise, možete ih zamoliti da naprave nešto za Vas, primjerice poprave kvar na kućanskom aparatu ili preprave neku odjeću (ovdje naglašavamo da se radi o aktivnostima koje oni žele raditi, a ne o tom da im se nameću aktivnosti odnosno da se to očekuje od njih).
9. Uz mentalne aktivnosti, korisno bi ih bilo poticati na fizičke aktivnosti koje im možete pokazati preko videa ili isprintane na papiru.
10. Pomognite im u izražavanju njihove kreativnosti preko dobavljanja potrebnog materijala (papiri, boje, škare, šivaća mašina,…), a u skladu s mogućnostima, osobnim i situacijskim. Ponavljamo da materijal dostavljajte sukladno uputama.
11. Ako žele naučiti nešto novo (npr. strani jezik), podržite ih.
12. Potaknite ih da popiju kavu sa susjedima, ali svatko iz svog dvorišta ili s balkona.
Nakon što prođe cijela ova krizna situacija, osjećajte se slobodnima nastaviti sve navedene aktivnosti usmjerene starijim članovima Vaše obitelji.
Ako primijetite da su stariji s kojima ste u kontaktu uzrujani zbog cijele situacije i izolacije i ne pomažu uobičajeni načini nošenja sa stresom, možete im predložiti razgovor sa stručnom osobom koji mogu dogovoriti preko službenog broja Centra Modus: 095 5800 322. Ako procijenite da je osoba jako uzrujana i ako je potencijalno opasna za sebe i druge, sugeriramo da nazovete Centar za krizna stanja i prevenciju suicida KBC-a Zagreb na broj 01 2376 470.
Autorice:
Ivana Bandić, magistra psihologije
Sanja Radica, profesorica psihologije
>> Preuzmite Upute Hrvatskog crvenog križa za siguran način obilaska starijih i nemoćnih osoba
