Terorizam u partnerskom odnosu je oblik rodno utemeljenog nasilja u kojem postoji veliki nerazmjer moći između nasilnika i žrtve, nasilnik nastoji uspostaviti i održati kontrolu nad cjelokupnim životom žrtve, pri čemu koristi različita zlostavljajuće taktike – psihičko nasilje s prijetnjama, poniženjem, manipulacijom; tjelesno nasilje često s težim i teškim tjelesnim posljedicama; seksualno nasilje različitog oblika; do kontrole financijskih resursa. Ova su zlostavljajuća i nasilna ponašanja sastavni dio kontroliranja života žrtve, te su izbor počinitelja nasilja, a ne posljedica gubitka kontrole nad svojim ponašanjem. Počinitelji ove vrste rodno utemeljenog nasilja su redovito muškarci, a žene žrtve. Ono ima opasnu tendenciju da se pojačava tijekom vremena u sve teže i po život žrtve ugrožavajuće razine, sve do ubojstva.
Što se događa u vrijeme epidemije korona virusa iza zatvorenih vrata obitelji u kojima je nasilje dio obrasca kontrole i moći u odnosu? U vrijeme socijalne izolacije, ograničenog kretanja i neizvjesnosti trajanja epidemije, brige zbog ekonomske budućnosti ili gubitka posla, ovi su parovi, kao i brojni drugi, izloženi dodatnom stresu što nasilnika čini još ljućim i općenito nezadovoljnijim, a žrtvu još bespomoćnijom i ugroženijom. Stoga se u ovakvim okolnostima života može očekivati da će žrtva čak i u slučaju ozljede rjeđe zatražiti liječničku pomoć zbog straha od nasilnika koji nipošto ne želi da se sazna da je zlostavljač. Nasilnici na različite načine manipuliraju sa žrtvom ili ju prisiljavaju da taje pravo stanje, uvlačeći ju u spiralu izolacije od njenog socijalnog kruga koji bi joj mogao pomoći. Zbog toga se očekuje da stvarni porast slučajeva težeg nasilja nije praćen porastom prijava. Dakle, nasilje ovog tipa se u uvjetima epidemije vjerojatno manje prijavljuje, što je sukladno iskustvu nekih organizacija za podršku žrtvama nasilja (iako ne svih) da ih žrtve rjeđe kontaktiraju, jer su izgubile gotovo svaku mogućnost prijaviti nasilje bez da dodatno ugroze svoju sigurnost. O tome govori iskustvo Autonomne ženske kuće Zagreb (https://www.24sata.hr/lifestyle/a-sto-kad-je-doma-pakao-zene-zrtve-nasilja-su-u-problemima-684173), kao i drugih udruga („Obiteljsko nasilje u svijetu eskaliralo: Evo kakva je situacija kod nas i na što upozoravaju stručnjaci“, 31.3.2910.; https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/crna-kronika/3766881/obiteljsko-nasilje-u-svijetu-eskaliralo-evo-kakva-je-situacija-kod-nas-i-na-sto-upozoravaju-strucnjaci/).
Na pad broja prijava nasilja upućuje i iskustvo Visokog prekršajnog suda (usmena komunikacija sa sutkinjom Visokog prekršajnog suda) i policije (MUP, 2020 https://mup.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/2020/Izvje%C5%A1%C4%87a/Web_hrvatski_I-III_2020.pdf). No to ne mora značiti da je nasilja manje. To vjerojatno samo pokazuje da se nasilje manje prijavljuje, jer struka smatra da je to zato što je žrtva kontekstualno ovisnija o nasilniku i da on u uvjetima ograničenja kretanja izvan doma ima još veću mogućnost kontroliranja žrtve. Stručnjaci i aktivisti opravdano upozoravaju da će s produljenjem socijalne izolacije situacija biti sve teža, te da možemo očekivati veći broj slučajeva rodno utemeljenog nasilja. Primjerice, Tim Grada Zagreba za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i Povjerenstva za zaštitu od nasilja u obitelji Zagreba upozorio je da ovo nasilje ne smije ostati skriveno već treba obavijestiti policiju i centar za socijalnu skrb (6.4.2020). (https://www.zagreb.hr/zajednicko-priopcenje-tima-grada-zagreba-za-spreca/156940). Organizacije koje vode skloništa za žene koje su preživjele partnersko nasilje neformalno javljaju da su im kapaciteti popunjeni. Nadalje, organizacije koje pružaju savjetovališnu podršku ovim ženama su polovicom ožujka 2020. morale prijeći na savjetovanje na daljinu, što, kako smo naveli, u uvjetima socijalne izolacije korisnicama može biti vrlo ugrožavajuće.
Kako pomoći ženi izloženoj terorizmu u partnerskom odnosu da dobije potrebnu pomoć? Ključna je građanska solidarnost i odgovornost. Konkretno, susjedi ili/i bliski prijatelji, rođaci i svi koji čuju viku, vrijeđanje, razbijanje, trebaju prijaviti policiji sumnju da se događa nasilje. Bolje je pogriješiti lažnom uzbunom nego žrtvu i članove obitelji ignoriranjem znakova upozorenja prepustiti zlostavljaču. Policija i sudovi imaju jednake dužnosti u zaštiti od nasilja u obitelji i nasilja nad ženom kao i prije epidemije korona virusa. To pokazuje i dopis Visokog prekršajnog suda RH svim prekršajnim sudovima podsjećajući da slučajeve nasilja u obitelji i dalje treba žurno tretirati. Policija i nadalje tretira dojave o nasilju kao prioritetne za postupanje. Osim toga, svaka prijava policiji i potom njihova intervencija na terenu šalje poruku zlostavljaču da društvene institucije funkcioniraju i bdiju, a žrtvi da nije potpuno zaboravljena i sama.
Svjetska zdravstvena organizacija je 26.3.2020. objavila smjernice za zaštitu žena od obiteljskog nasilja u vrijeme COVID-19 pandemije (https://www.who.int/reproductivehealth/publications/emergencies/COVID-19-VAW-full-text.pdf). Polaze od toga da u ovom razdoblju stres, smanjivanje i promjena funkcioniranja socijalnih i zaštitnih mreža i smanjeni pristup uslugama mogu dovesti do povećavanja rizika od nasilja za žene. U tom dokumentu je jasno navedena obaveza svih, od Vlade, represivnog sustava, socijalne skrbi, zdravstva, udruga za zaštitu i pomoć žrtvama nasilja, lokalne zajednice, pa do samih žrtava nasilja, da obrate punu pozornost na problem nasilja u obitelji u vrijeme COVID-19 krize. Donositelji odluka se pozivaju da osiguraju dodatna sredstva i kapacitete za zaštitu od rodno utemeljenog nasilja. Dio smjernica namijenjen ženama u obiteljima u kojima je prisutno nasilje usmjeren je na smanjivanje stresa, a time i smanjivanja vjerojatnosti rizičnih situacija, primjerice održavanjem svakodnevne rutine i osiguravanjem vremena za fizičku aktivnost i odmor (koliko je to moguće), korištenjem vježbi za opuštanje (npr. disanje, meditacija, progresivna mišićna relaksacija, mindfulness), bavljenjem aktivnostima koje su im ranije pomogle u nošenju s teškim razdobljima, te traženjem podrške od obitelji i prijatelja putem telefona, e-pošte… Ovo razdoblje također pokazuje koliko je nužno da žene koje su već doživjele nasilje imaju razrađen i dobar plan za sigurnost njih samih i djece u situacijama kad se nasilje pogoršava.
Ovo je razdoblje da stručnjaci koji se bave psihosocijalnim tretmanom počinitelja nasilja i djelatnici centara za socijalnu skrb koji znaju da je u obitelji već bilo nasilja, postupaju proaktivno. To znači da trebaju kontaktirati počinitelja nasilja i s njim razgovarati o tome kako kontrolira svoje nasilno ponašanje u situaciji povećanog stresa, te ponuditi savjete i podršku o tome što mu može pomoći da kontrolira svoje negativne emocije i nasilno ponašanje. Poruka takvih kontakata je jasna – pratimo što se događa i brinemo za sigurnost vas i vaše obitelji. Izvrstan vodič za stručnjake koji rade s muškarcima koji imaju problema s nasilnim ponašanjem i kontrolom ljutnje je kratki tekst „Korona kriza: Vodič za preživljavanje muškaraca koji su pod pritiskom“ kojeg je netom objavila organizacija Men Care Switzerland (https://www.maenner.ch/wp-content/uploads/2020/04/INDIV_Merkblatt_Corona_ENGLISCH.pdf). U njemu se polazi od toga da je posao stručnjaka podržati i pratiti muškarce koji su bili nasilni sada kada su pod povećanim stresom, kako bi se zaštitile žene i djeca. Jasno je navedeno da su emocije poput osjećaja nemoći, nesigurnosti, straha, brige o svom zdravlju, obitelji ili financijskoj i profesionalnoj budućnosti neugodne, ali normalne i očekivane, te da povećavaju stres – ali da te emocije nisu razlog niti mogu biti opravdanje za nasilje. Nakon ovako jasnog pozicioniranja odgovornosti za samokontrolu emocija i nasilnog ponašanja, slijede vrlo praktični savjeti muškarcima kako smanjiti doživljaj stresa i osigurati kontrolu nad svojim ponašanjem. Europska mreža za rad s počiniteljima nasilja (Work with Perpetrators European Network – WWP EN) objavila je smjernice za rad s počiniteljima nasilja u uvjetima socijalne izolacije (https://www.work-with-perpetrators.eu/covid-19). Poruka muškarcima koji se već bili nasilni ista je ona koju dobivaju tijekom psihosocijalnog tretmana zbog počinjenog nasilja u obitelji: vaša je odgovornost da ne budete nasilni i da partnerica i djeca budu sigurni od nasilja, a mi ćemo vas u tome podržati.
Zaključno možemo naglasiti da kada u partnerskom odnosu kojeg karakterizira nadmoć nasilnika nad žrtvom i očituje se u rodno utemeljenom nasilnom ponašanju, u kojem nasilnik korištenjem težeg i teškog nasilja ostvaruje kontrolu i dominaciju nad žrtvom, socijalna izolacija izrazito povećava opasnost za taj oblik nasilja. Stoga je nužno osigurati proaktivni pristup stručnjaka kako prepoznatim počiniteljima nasilja, tako i ženama koje su preživjele nasilje, te razvijati svijest susjeda, rođaka, prijatelja i drugih dijelova socijalne mreže o njihovoj građanskoj suodgovornosti da dojave sumnju na nasilje u obitelji i nad ženom u svojoj blizini.
Autori:
Prof. dr. sc. Dean Ajduković
Prof. dr. sc. Marina Ajduković
