20 godina psiholoških kriznih intervencija
Prije 20 godina, točnije 11.5.1995., članovi Društva za psihološku pomoć proveli su prvu psihološku kriznu intervenciju u Hrvatskoj.
U svojoj knjizi „Psihološka prva pomoć nakon kriznih događaja: vodič kroz psihološke krizne intervencije u zajednici“ (Slap, 2012) Lidija Arambašić opisuje događaj nakon kojeg je uslijedila ta prva intervencija:
„(Intervencija je) provedena nakon što je početkom svibnja 1995. godine…, tijekom raketiranja Zagreba, u dvorište gimnazije u Križanićevoj ulici… pala raketa punjena takozvanim zvončićima – potencijalno ubilačkim napravama, koji su se rasuli po dvorištu škole… i po školskim hodnicima. Učenici i osoblje škole (ukupno njih više od tisuću) brzo su i uspješno evakuirani iz školske zgrade, nitko od njih nije bio ozlijeđen pa se činilo i da se nikome ništa nije dogodilo. Nastava je bila prekinuta nekoliko dana da bi se zgrada potpuno pregledala i očistila od zvončića. Dan-dva prije nego što je škola trebala nastaviti s radom postalo je jasno da se sudionicima tog događaja ipak zbilo nešto jako teško.“ (str. 3)
Zbog okolnosti u kojima je škola tada radila (otpor uslijed neznanja i nerazumijevanja), s uplašenim i zabrinutim učenicima i nastavnicima nisu obavljeni ni predloženi grupni ni individualni razgovori sa stručnjacima DPP-a, već je psihologinja dobila detaljne upute kako da razgovara s učenicima kad se vrate na nastavu. Jedan grupni razgovor obavljen je sa samo nekoliko nastavnika. Konačno, učenike koji su se osobito teško nosili s traumom, psihologinja škole uputila je na individualne razgovore u Savjetovalište Društva za psihološku pomoć.
Današnje psihološke krizne intervencije obuhvaćaju osmišljen skup aktivnosti kojima se pruža podrška ljudima i zajendicama u krizi nakon traumatskih događaja i namijenjene su svima koji su neposredno ili posredno bili izloženi kriznom događaju. Danas se sustavno provode u ustanovama odgoja i obrazovanja, vojsci, policiji te u nekim tvrtkama, bankama i sl. Ove intervencije provode samo posebno osposobljeni stručnjaci pomagačkih zanimanja. DPP koji je osmislio ovaj model pružanja podrške u kriznim situacijama educirao je oko 350 stručnjaka (psihologa, socijalnih radnika, pedagoga, socijalnih pedagoga i dr.), od kojih je danas aktivno njih stotinjak. Članovi kriznog tima raspoređeni su u regionalnu mrežu koja pokriva cijelu Hrvatsku. U ovih 20 godina provedeno je 250 intervencija nakon događaja kao što su prometne nesreće, ubojstva i samoubojstva, oružane pljačke te različiti događaji u kojima je bio ugrožen život. U tom periodu nastao je i priručnik Psihološke krizne intervencije (ur. Arambašić, L.; DPP, 2000) kao i gore citirana knjiga. Izrađeno je 10 letaka namijenjih učenicima, nastavnicima, roditeljima i dr.
Nakon 20 godina našeg rada, na mrežnoj stranici Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta objavljen je Protokol za pokretanje kriznih intervencija kao i elektronička adresa za prijavu potrebe za kriznom intervencijom (krizne-intervencije@mzos.hr).
Potreba za kriznom intervencijom sve više se prepoznaje i potvrđuje kao korisna intervencija za brži povratak zajednice i pojedinaca u svakodnevno funkcioniranje. Sve više škola, tvrtki (banke, tvornice i dr.), organizacija javlja se za pomoć nakon traumatskih događaja u njihovim sredinama.
Društvo za psihološku pomoć nastavlja s edukacijama, supervizijom i podrškom članova kriznih timova. MZOS i Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba trenutačno financijski podržavaju educiranje novih članova Tima za krizne intervencije, a zainteresiranih stručnjaka za edukaciju sve je više, što obećava održivost kriznih intervencija i u budućnosti.[:en]Prije točno 20 godina, 11.5.1995., članovi Društva za psihološku pomoć proveli su prvu, psihološku kriznu intervenciju u Hrvatskoj.
Tu je intervenciju opisala Lidja Arambašić u svojoj knjizi „Psihološka prva pomoć nakon kriznih događaja: vodič kroz psihološke krizne intervencije u zajednici“ (Slap, 2012).
„(Intervencija je) provedena nakon što je početkom svibnja 1995. godine…, tijekom raketiranja Zagreba, u dvorište gimnazije u Križanićevoj ulici… pala raketa punjena takozvanim zvončićima – potencijalno ubilačkim napravama, koji su se rasuli po dvorištu škole… i po školskim hodnicima. Učenici i osoblje škole (ukupno njih više od tisuću) brzo su i uspješno evakuirani iz školske zgrade, nitko od njih nije bio ozlijeđen pa se činilo i da se nikome ništa nije dogodilo. Nastava je bila prekinuta nekoliko dana da bi se zgrada potpuno pregledala i očistila od zvončića. Dan-dva prije nego što je škola trebala nastaviti s radom postalo je jasno da se sudionicima tog događaja ipak zbilo nešto jako teško.“ (str. 3)
Naime, nazvala nas je psihologinja škole govoreći da je škola… u stanju psihičke krize, tj. da učenici i nastavnici na različite načine poručuju da se jako boje ući u školsku zgradu i da su jako zabrinuti zbog mogućih zaostalih zvončića. Kolegica nije znala kako da pomogne uplašenim i zabrinutim učenicima i nastavnicima pa je potražila našu pomoć. Isto tako, znala je da nešto treba hitno poduzeti budući da se bližio kraj školske godine za maturante, zbog čega je s nastavom trebalo započeti što brže i to tako da i nastavnici i učenici na njoj budu maksimalno koncentrirani. … Ponudili smo grupne razgovore zasebno s nastavnicima i učenicima te mogućnost individualnih razgovora u kojima bismo im pomogli da doživljen traumatski/krizni događaj što lakše i što brže integriraju u svoje životno iskustvo i tako se što lakše/brže vrate u svoj uobičajeni školski život. … Psihologinju škole detaljno smo uputili kako će razgovarati s učenicima kad se vrate na nastavu, a grupni razgovor s nastavnicima ipak smo održali i to s nekoliko njih (od ukupno 50-ak) koji su u školu došli u svoje slobodno vrijeme. Tada smo napisali i prvu verziju letaka za učenike i nastavnike. Naime, budući da ih nismo uspjeli sve izravno kontaktirati, ti su leci ipak koliko-toliko poslužili u njihovu snalaženju unutar traumatskog događaja, kao normalizacija njihovih reakcija i kao upute kako mogu sami sebi pomoći. Konačno, učenike koji su se osobito teško nosili s traumom, psihologinja škole uputila je na individualne razgovore u Savjetovalište Društva za psihološku pomoć.“ (str.
Današnje psihološke krizne intervencije obuhvaćaju osmišljen skup aktivnosti kojima se pruža podrška ljudima i zajendicama u krizi nakon traumatskih događaja. Provode se sustavno u ustanovama u odgoja i obnrazovanja, u tvrtkama i sl. DPP je educirao ukupno oko 300 stručnjaka (psihologa, socijalnih radnika, pedagoga, socijalnih pedagoga), od kojih je danas aktivno njih stotinjak. Članovi kriznog tima raspoređeni su u regionalnu mrežu koja pokriva cijelu Hrvatsku. U ovih 20 godina provedeno je 250 intervencija nakon događaja kao što su prometne nesreće, ubojstva i samoubojstva, oružane pljačke te različitih događaja u kojima je bio ugrožen život. U tom periodu nastao je i priručnik Psihooške krine intervencije (ur. Arambašić, L.; DPP, 2000) kao i gore citirana knjiga. Izrađeno je 10 letaka namijenjih učenicima, nastavnicima, roditeljima i dr.
Nakon 20 godina na mrežnoj stranici Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta nalazi se Protokokl za pokretanje kriznih intervencija kao i elektronička adresa za prijavu potrebe za kriznom intervencijom (krizne-intervencije@mzos.hr).
Potreba za kriznom intervencijom sve više se prepoznaje kao korisna intervencija za brži povratak zajednice i pojedinaca u svakodnevno funkcioniranje. Sve više škola, tvrtki (banke, tvornice i dr.), organizacija javlja se nakon traumatslih događaja u njihovim sredinama.
Društvo za psihološku pomoć nastavlja s edukacijama, supervizijom i podrškom članova kriznih timova. MZOS i Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba trenutačno financijski trenutačno podržavaju educiranje novih članova Tima za krizne intervencije, a zinteresiranih stručnjaka za edukaciju sve je više, što obećava održivost kriznih intervencija.
