U nastavku možete pročitati intervju s izv.prof.dr.sc. Lindom Rajhvajn Bulat koji je objavljen u sklopu članka na temu kriznih intervencija u slovenskom časopisu HR&M.
1995. godine Društvo za psihološku pomoć, čiji ste član, krenulo je s kriznim intervencijama u
školama, a od 2004. ih provodi i u tvrtkama. Znate li možda koliko je od tada bilo kriznih
intervencija u tvrtkama i koji su najčešći razlozi?
Do kraja rujna 2024. godine od strane Društva za psihološku pomoć organizirano je 109 psiholoških
kriznih intervencija. Najčešće su krizne intervencije provođene nakon oružane pljačke poslovnice
(banka, kladionica, Hrvatska lutrija, benzinska crpka, kiosk…), zatim nakon samoubojstva djelatnika,
nesreće na radu (uključujući veće eksplozije) te nakon prometnih nesreća I iznenadne smrti djelatnika.
Iz vašeg iskustva u praksi, zašto mislite da je važno da tvrtka organizira kriznu intervenciju nakon
kriznog događaja?
Krizni događaji su najčešće traumatske prirode i izrazito intenzivno djeluju na pojedince i zajednice,
pri čemu uobičajeni mehanizmi suočavanja sa stresom pojedinca/zajednice nisu korisni ili nisu
mogući. Kod pojedinaca je uslijed kriznih događaja često prisutna preplavljenost emocijama,
kognitivna rastresenost i dezorganizacija ponašanja te kada je u jednoj tvrtki veći broj tako
pogođenih djelatnika, onda niti sama tvrtka ne funkcionira kako je dosada i ne može (dovoljno)
produktivno obavljati svoj posao. Psihološke krizne intervencije su preventivni postupak koji pomaže
djelatnicima da se što prije suoče s kriznim događajem, integriraju ga te se brže vrate uobičajenom
načinu funkcioniranja, da se smanji broj bolovanja i propusta u radu, a tim i uštede troškovi tvrtki koji
nastaju često kao posljedica kriznog događaja. Također, provođenjem grupnih razgovora s
pogođenima kriznim događajem razvija se i unapređuje komunikacija u timu, osjećaj pripadanja
grupi koja zajedno prolazi kroz teško razdoblje te su nerijetko nakon takve intervencije, uslijed veće
grupne kohezije, odnosi s kolegama na poslu bolji, a to naravno dovodi i do boljeg funkcioniranja u
poslovnom smislu i većeg zadovoljstva poslom. Uobičajeno je da su nakon provedene intervencije
djelatnici izrazito zahvalni što smo došli, a zahvalni su i poslodavcu što je organiziramo kriznu
intervenciju i na taj način pokazao da brine o svojim zaposlenicima.
Neke tvrtke u svojim HR odjelima već zapošljavaju psihologe. Preporučuje li se da kriznu
intervenciju provede netko iz tvrtke ili je ipak bolje angažirati vanjske stručnjake? Zašto?
Smatramo i preporučujemo da je bolje angažirati vanjske stručnjake jer oni nisu i sami pogođeni
kriznom situacijom, što često ne možemo reći za psihologe zaposlene u HR odjelima, naročito kada je
riječ o manjim tvrtkama. Također, kako psiholozi u tvrtkama obavljaju različite poslove, među kojima
je nerijetko i procjenjivanje rada djelatnika, takve dvostruke uloge (pomagačka i evaluativna) mogu
jako otežati pružanje podrške u kriznim situacijama i iskreno otvaranje pogođenih djelatnika
psiholozima „iznutra“. S druge strane, važno je napomenuti da su psihološke krizne intervencije
kratkotrajni preventivni poslovi i nakon što mi odemo iz tvrtke, djelatnike ostavljamo upravo
psiholozima iz tvrtke (i drugim vanjskim stručnjacima) da im se mogu javiti u slučaju potrebe za
eventualnu naknadnu (nekad i dugotrajniju) psihološku/savjetodavnu/psihoterapijsku podršku. Stoga
možemo reći da za vrijeme krizne intervencije na neki način čuvamo unutarnje resurse tvrtke kako bi
po završetku intervencije mogli što učinkovitije djelovati.
Tekst u originalu možete pregledati u nastavku:
